POČECI NOGOMETA

Ljubav prema živahnoj igri nogometu u Buzetu zapazio je još 1912. godine putopisac Franjo Horvat Kiš na narodnoj poljani podno Buzeta. U svom je ulomku putopisa "Istarski puti" u kojem govori o Buzeštini pribilježio kako je spuštajući se u buzetsku kotlinu vidio "kako se ljudi, žene i djeca manja i veća skupljaju da bi igrala nogomet. Lopta je letjela, lebdjela, nestajala u kukuruzima, odbijala se od grmova i živica. Pseta laju na igrače i na loptu, a žene drže kapute i prsluke muževa i djece. A kada bude mrak, igrači se povlače na sjednicu, jer su potrebne neke promjene u upravi Nogometnog kluba "Hajduk", pošto meštar odlazi na praznovanje. Nakon svega, iza šutljivih drvenih kapaka dugo se pričalo o radosti na livadi koja je ispunjavala večernje časove dok su sjene s ognjišta plesale po zidovima".

NOGOMET POSLIJE RATA

Prvih poslijeratnih godina nogomet je bio jedini sport pa i zabava u Buzetu. Naročito je bio raširen za vrijeme postojanja vojnog garnizona u našem mjestu kada su uz vojnike koji su službovali podno Ćićarije slobodno vrijeme "najvažnijom sporednom stvari na svijetu" upražnjavali i neki vrlo talentirani učitelji ovdašnje škole. Tih prvih poslijeratnih godina u Buzetu je gostova zagrebački Dinamo koji je s lokalnom ekipom odigrao susret na proputovanju za Trst, gdje su imali održati prvenstveni susret s Ponzianom. Kako se sjećaju stariji prijatelji sportskih zbivanja nogometaši garnizona u početku su susreta ozbiljno pritiskali rezervnu "modru" momčad, pa su čast morali spašavati prvotimci predvođeni legendama hrvatskog nogometa Franjom Wolflom, Cimermančićem i ostalima. Godine 1949. godine u sklopu Fiskulturnog društva "Mirna", osniva se i istoimena nogometna sekcija. Tadašnju nogometnu momčad Buzeta sačinjavali su učitelji, liječnici, vojnici buzetskog garnizona, te domaći dečki, braća Gvido, Josip i Nicefor Pavletić iz Barake, dr. Slobodan Ćuk igrao je vođu navale, na vratima momčadi stajao je Josip Pavletić, a momčad su još sačinjavali Albino Buić, Ivica Mudrovčić, Stjepan Nikičić, Marjan Patračić, Marjan Šolar, Milan Čika i Ivan Plantić (vojni brijač). Igralo se na nogometnom igralištu na Goričici (prostor današnje tvornice Drvoplast) izgrađenom za vrijeme talijanske vladavine Istrom dvadesetih godina prošloga stoljeća. Zanimljivo je da je taj prostor "rabotama" mještana trebao postati gradsko groblje, no nakon što je poravnan i navezena zemlja površinu su "okupirali" nogometaši igrajući na neravnom nogometnom terenu nepogodnom za igru, pokrivenim zemljom i flišem. U momčadi je bilo šest prosvjetnih radnika, pa se trening održavao samo subotom poslijepodne. Na treninge i susrete učitelji su dolazili pješice iz mjesta službovanja i to Šolar iz Pregare, Petračić iz Račiškog brijega, Nikičić iz Lanišća. Tadašnja je momčad povremeno odigravala i prijateljske susrete, a uz utakmice na svom terenu u Buzetu igralo se u Raši, Rovinju i Poreču gdje su Buzećani poraženi od Porečana rezultatom 2:1. No s ponosom se sjećaju i pobjeda, pogotovo protiv riječkog "Kvarnera", ondašnjeg saveznog prvoligaša rezultatom 7:3.

PONOVNO OKUPLJANJE 50-TIH GODINA

Nogometna reprezentacija Narodne osmogodišnje škole Buzet 1950. godine

Početkom 50-ih godina grupa sportskih entuzijasta nastavlja upražnjavati slobodno vrijeme nogometom, koji se tada igrao samo u sklopu školskih aktivnosti, spašavajući od prekida jedinu sportsku granu koja je svoje korijene ostavila i u Buzetu. Momčad su činili vratar Klaudio Marinac iz Mosta, bekovi Danilo Cerovac iz Velog Mluna i Nicefor Pavletić iz Barake, u srednjem redu igrali su Buzećani Savo Černeha, Josip Šipuš i Josip Rupena, a navalu Josip Sirotić iz Čela, Đildo Buršić iz Brižca, te Marijan Šverko i Ivan Rupena (Buzet). Ekipa se na nogometnom igralištu nalazila jednom tjedno i sama se trenirala. Odigrali su nekoliko prijateljskih susreta u Buzetu i Novigradu gdje su pobijedili s visokih 7:1. Momčad je činilo dvadesetak nogometaša. Prve dresove bijelo-plave boje donirala im je "Nada Dimić", a skromnu financijsku pomoć, koja im je omogućila povremena putovanja dobili su od buzetske Šumarije i Općine. Kopačke smo, prisjeća se Danilo Cerovac jedan od tadašnjih buzetskih nogometaša, tražili svugdje, čak smo pisali zahtjev zagrebačkim klubovima Lokomotivi i Dinamu da nam doniraju staru istrošenu opremu kako bi je mogli zakrpati i popraviti. U ništa boljem stanju nije bilo ni igralište, na kojem su se uvijale vratnice, teren je bio neravan, a mreža upletena od konopaca

PRVI ORGANIZIRANI KLUB

Izgradnjom tvornice namještaja "Drvoplast" 1968. na mjestu tadašnjeg nogometnog terena ugasilo se djelovanje nogometne momčadi, a sva se sportska djelatnost toga vremena odvijala oko sportskog društva "Partizan" koji je u svom sastavu imao rukometnu, košarkašku i odbojkašku ekipu. Krajem 1974. godine nekoliko zaljubljenika u nogomet uključuje se u akciju da Buzet dobije svoj nogometni klub i igralište. Odabrana je pogodna lokacija, a novčane su priloge dali radnici ovdašnjih proizvodnih pogona odričući se svoje jednodnevne zarade.

Radovi na izgradnji terena kraj Osnovne škole 70-ih godina

Projektnu dokumentaciju za uređenje igrališta besplatno je izradio "Geoprojekt", a radovi na uređenju izvedeni su dobrovoljnim akcijama i mehanizacijom "Hidroelektre" iz Zagreba. Osnivanje NK Buzet uslijedilo je 1. rujna 1975. godine. Među osnivačima NK Buzet bili su Josip Cerovac njegov prvi predsjednik, Darko Kranjčić predsjednik Izvršnog odbora, Miloš Božić u svojstvu tajnika i Darko Dragović kao prvi trener, te mnogi drugi ljubitelji ovog sporta.

Darko Kranjčić (predsjednik IO NK Buzet) i Josip Cerovac (prvi predsjednik NK Buzet) nadgledaju radove

Ekipa NK Buzet iz 1975. godine

U prve tri godine postojanja, do 1978. momčad je svoje susrete odigravala na igralištu na Mostu. U to vrijeme igrači NK "Rijeke", a posebno njihov predsjednik Ljubo Španjol dali su svoj prilog izgradnji igrališta, odigravši utakmicu prilikom njegovog otvaranja u rujnu 1978. Riječki prvoligaš slavio je rezultatom 7:1, a za Buzet su nastupili: Mladen Matičević, Boris Pavlović, Anton Prešnjak, Boris Tomišić, Stanko Markežić, Ivan Rušnjak, Dragan Klarić, Dario Škrinjar, Emil Rašpolić, Damir Krbavčić, Zlatko Kos, Igor Pavletić, Aramis Šupak, Vladimir Grbac, Elviro Jerman, Denis Poniš i Milovan Greblo, a ekipu je vodio Vlado Dujanić.

dalje >>>